Sámi beana
Dat lei oktii okta mánná gean namma lei Anna. Sus lei beana man namma lei Virko.
Sii orro hui unna gilážis. Ovtta beaivi Anna ja Virko vulggiiba čoaggit murjjiid.
Virko oinnii juoidá ja ruohtai eret, Anna vulggii maŋŋái. Dat
lei álgán sevnnjodit ja Anna lei lahppon meahccái. Son nohkai eatnama
nalde.
Nuppi beaivvi son váccii, ja váccii. Son lei vázzán vihtta beaivvi, ja viimmát son gávnnai Virko. Soai leigga ovtta
duoddaris, ja doppe ledje nu čáppa bohccot. Dán ealus ledje dušše gabba bohccot.
Virko diđii, ahte dat ii lean buorre, ja son cielai ja nihkui. Muhto de soai oinniiga ovtta olbmo. Son lei geafi muhto son jearai jus Anna háliidii boahtit borra su lusa.
-Mon gal in leat varalaš, boađe borrat ja váldde du beatnaga mielde, son dajai.
Annas lei nu borranhállu nu son čuovui mielde. Vaikko áhčči lei gieldán su vuolgit amas olbmuid lusa. Sii vulge gárdái, ja doppe viisut gabba bohccot ruhtte birra, ja birra.
Gárdde siste dat lei okta ája, ja dat áddjá dohppii Anna gihtii, ja haskái sisa ádjagii. Virko čuovui mielde. Sii čierastedječiekŋalebbui, ja čiekŋalebbui...
Dat ii lean olmmoš gii lei dohppen Anna gieđa, dat lei... STÁLLU!
Eatnama nalde son orrui leahkime dábálaš, muhto eatnama vuolde... son lei stuora ja fastti.
Áhčči lei bidjan silbba Virkko čeabetbáddái.
Soai leigga juoga láddje boahtán olggos, muhto visot gabba čáppa bohccot ledje šaddan čáhppádin. Anna ja Virko viegaiba, muhto de Anna gahčai.
Sus en lei borranhállu. Son lei eatnama nalde, ja son gullái ovtta joga, ja Virko ciellá. Go son geahčai, de dat leai oalle seavdnjat, son beare oinnii guovssahasa lihkadeamen almmis. Okta muohtačalbmi gahčai Anna njuni nala.
Anna geahčai su juolgái, sus lea stuorra hávvi.
-Veahket! veahket..! Anna huikkii. Virko bođii, son njoalui Anna hávi, Anna jurddašii ja dajai.
-Don lea..? Don lea sámibeana..!
Áhčči muitala juohke ija “sámibeana” birra. Dat lea okta dábálaš beana man
eaiggát lea unna nieiddaš, ja son máhttá buoridit háviid. Anna lea alo jurddašan got dat galggai dovdot ja leahkit sámi beana eaiggát.
Anna oinnii moadde dálu, ja son viegai moadde lávkki ovddos, son huikkii
Virko! Son geahčai maŋos, Virko čohkkái doppe dieva nalde
-Virko če! Če! Anna diđii maid Virko meine...
-Itgo don meidne mielde ruoktut..? Virko cielai ja ruohtai ovddos ja maŋos.
Anna viegai Virko lusa, atti ovtta buorrestaga. Viegai ruoktut, gatnjalat
čalmmiin. Dat lei guokte gilomehtera ruoktot. Go son bođii gillái de dat ledje
poliisabiillat juohke sajis. Son jorggihii duoddarii muhto Virko lei lahppon, Anna ozai muhto son ii gávdnan su dat leai álgán sevnnjodit nu son jorggihii
ruoktut.
Son vulggii ruoktut ja su eadni sártnui telefovnnas.
- Son lea vihtta jagi boaris ja sus lea rosá biktasat. Okej... giitu, hejdå.
Hállo? Lea go don gávdnan Anna? Eadni jearai.
-Mm... Anna vástidii. Eadni viegai Anna lusa ja jearai gos son lea leamaš.
Son vulggii su gámmárii ja giddii uvssa. Eadni jearai gos Virko lea.
- Son lea duoddaris, son lea sámibeana.
Dat leai Anna riegádanbeaivi, nu sii galge ávvudit su.
- Gos áhčči lea, Anna jearai? Muhtin skoalkkuhii uksii. Anna viegai feaskárii.
Su áhčis lei stuora pakeahtta mielde, muhto dat lei guorus.
-Da lea guorus? Manin dat lea..? ovdal Anna leai dadjan válmmasin su
cealkaga, de Anna belá Márja bođii sisa ovtta hui unna pakeahtain. Anna
rabai dan johtilit.
-Čeabetbáddi..? muhto... Virko lea duoddaris ja son ii boađe ruoktot.
De Anna áhčči bođii sisa dállui son dajai Annái, ahte gidde čalmmiid. Sii
vulge olggos ja dat lei okta unna beatnatáidi, ja filtte dan badjel. Anna
válddii eret dat filtte, ja doppe dat leai unna vielpáš. Son leai čáhppat ja sus
ledje luŋkke bealjit.
- Su namma lea Mánnu!
Anna stoagai Mánuin juohke beaivvi, muhto ovtta beaivvi Anna ja su olmmái
lei Anna luhtte. Mánnu bođii, son hárai, ja haski nala ja gaskestii olbmá. Nu
sii fertii bidjat ieret Mánu.
20 jagi maŋŋelii
Annas leai 2 manat mii namma lea Elle ja Sará.
Anna muitala su mánáide maid sutnje lei dáhpáhuvvan, ja Virko en lea
duoddaris fákteme nu unna mánažat ii vázze verrut.