Silba Čeabetbáddi
Dat lei oktii delle dolin, go sápmelaččat vázze ja čuige bohccuid mielde. Eai atnán GPS,
sin gehčče násttiid dego sin kártán.
Ja Áila ja Ánte leigga geasseorohagan sudno áhkuin.
Áillas leat guhkes čuvges vuovttat. Son lea 16 jagi boaris, ja Ánte su unna vieljaš lea 12 jagi
boaris, Ántes leai bruntes vuokta.
Ja sudno unaoabbá Máijjá lea beannotjagi jagi boaris.
Dat lea álgán sevnnjodit, eallu lea dievá vuollelis.
Sin leat ceggen lávu ja borran bierggu. Biret áhkku lei vuolgán doalvut dávttit jávrái.
Sudno váhnemat, čeahci, eahki ja áddjá leat vuolgán ovttas márkanii, doppe vuollelis
duoddaris ovtta giliin. Biret áhkku lei báhcán fáktet mánáid.
Ánte ja Áila čohkkáiba ja geahččáiba dollii, Máijjá lei nohkame vielpá báldan, Čalmmo.
Muhto sudno borrasat beana Vuohta lei olgun fákteme ealu.
Áhkku bođii ruoktut lávvui. “Mun álggán gáhkket go Máijja badjána” son dajai. “Ja gillet
go don viežžat mu goarrundiŋggaid luovvin, Áila?”
Áila čuoččahii bajás. “Juo".
Áila manai olggos lávun, goarkŋui bajás ráidalasain, válddii dan goarrundiŋggaid,
goarkŋui vulos ja vázzi sisa lávvui. “Dále áhkku”.
"Giitu!"
Moadde minuvtta maŋŋel Máijjá lei lihkkan, dál son ja Čalmmo lei olgun stoahkame.
Áhkku lei gáhkkeme, Áila lei guođoheamen ealu, Vuohtain. Ja Ánte vázzime johkii viežžat
čázi.
Go Áila čohkkái ealu lahká, son oaidná stuora olbmo, gáissá alde. “Gii die lea?” jearrá Áila, deago ahte Vuohta sáhttá vástidii.
Muhto Čalmmo lei álgán harrat dan olbmo nala. Áila čuoččui bajás, ja vázzi lávu guvlui. “Čalmmo, če!”
Čalmmo váccii dáhkeviđi su mielde lávvui.
5 diibmu lei gollán. Máijja, áhkku, Ánte ja beatnagat ledje nohkame. Dolas lei beare hilat.
Áila lei čohkame olgun. Muhto de son gullái juoga boahtime ealun.
Áila veháš ballái. Muhto son váccii ealu guvlui.
Ealu siste lei dan stuora olmmoš maid leai gáissi nalde oaidnán. Hui stuora ja vasti, ja hui guhkes skávžžát.
Son ii lean oainnán Áila.. vel.
“Ánte!” Son váccii sisa lávvui, “Ánte.. čuovo mu.” Áila savkkástalai, ahte áhkku ja Máijjá eaba galgga lihkat.
Go Ánte lihkai soai manaiga ealu lusa. “Vuoi.. Die olmmoš hál lea hui stuora!” dajai Ánte.
“Juo.. Maid moai galge dahkat?” jearai Áila.
Dan stuora olmmoš oinnii sunno. Son oaččui vehá oahppu ja suhppii gitta ovtta hearggi
ja láidestii dan ieret.
“Ale váldde min hearggi!” huikástii Áila.
“Die hál lea stállu, Orvár stállu. Son hál vánddarda dáin duoddariin. Ja váldá olbmuid misiid ja herggiid.” vástidii Ánte.
Nuppi beaivi.
Áila ja Ánte čohkába lávu siste. Soai leaba muitalan Biret áhkkui.
Son lei vuolgán olggos, de áhkku bođii sisa lávvui.
“Nu, dál mun muitalan maid doai fertebeahtti dahkat.”
Áhkku galggai muitalit got soai galggaba oažžut ieret dan stálu.
“Viežžat hearggi, vázze silbajohkii. Doppe joga botnis doai gávdnebeahtti ovtta rukses
giissá. Váldi dan, ja vuolgi ealu lusa. Go doai lea dan dahkan, váldet dan oidnosii. Ja de
Orvár stállu jávká. Ja de doai leahppi gádjon min ealu.”
Áila geahčái Biret áhkkui. “Ja, jus dat ii mana?” son jearai Biret áhkus.
Áhkku ii vástidan dan jearaldahkii. “Vuolgi dál.” Biret áhkku dajai.
Ánte jearai. “Galge go moai sáddet Vuohta ja Čalmmo fáktet ealu?”
“Juo, mun dagan dan!" áhkku vástidii.
Biret áhkku geahčai Vuohta nala. “Vuohta, mana fáktet ealu.”
Vuohta vázzi dáhkeviđi ealu guvlui. Ja Virko ruohtai Vuohta manjis.
Máijjá geahčai Áila ja Ánte nala.
“Gosa doai galgabeahtti?” Son jearrá. Áila mojohallái ja geahčai vulos su nala. “Moai galget viežžat ovtta giissá” vástidii Ánte. “Muhto moai letne hede ruovttun.”
Ánte ja Áila vácciiga ealu lusa. “Moai válde don hearggi!” dajai Ánte.
Áila njámai suohpana ja lahkonii ealu. Son suhppii čoarvái. Ja de soai vácciiga Silbajohkii,
dat lei sullii 1 kilomettar ieret lávus.
Go soai olliiga silbajohkii, soai oinniiga čáhppes beana čohkame.
Das lei golbma juolggi, beallebealji, nubbi bealji lei olles.
Beana geahčai sunno nala.
“Sámi mánát?” Beana jearai. “Juo” vástidii Áila. “Ja? Doai hálliideatte dan giissá, ama nu?”
Beana jearrá aktii vel.
“Juo, mun sáhtán ieš gállit ja viežžat dan.” dajai Ánte.
“ii, doai ohcabeahtti dán giissá jus doai addibeahtti munnje die hearggi” vástidii beana ja
guovllai heargi nala.
Áila ja Ánte geahčai nuppi nala ja de beatnaga nala.
"Dále, váldet su, muhto de don viežžat dien giissá.” dajai Ánte.
Beana boagustii. “Juo juo, gal mun attán dan. Jus mon oaččun hearggi álgun” dajai beana.
Áila atti dan heargi beatnagii.
“Giitu, dál dat giisá lea dunno, báhcet dearvan” beana váccii ieret ja heargi maŋŋin.
Soai jávkkai dievá duogállis.
Ánte vázzi lagabu johkii, go son bijai juolgi čáhcái de čáhci jávkái.
“Got—” Ánte loktii dan giissá ja vázzi Áila lusa.
Go Ánte geahčai johkii de čáhci leai boahtán ruoktu.
“Got die sahtái?” jearai Ánte. “Moai eai boá oazzut dan vástárusa” vástiđi Áila.
Ánte álgi vázzit, ja Áila vázza manjis. “Erenomáš beana” dajai Ánte.
Soai vázziga ruoktu, go soai olli dat lei juo álgán sevnnjodit. “Moai vulge iđes ealu lusa” dajai Áila. Ánte bijai giissá vulos eatnamii. Soai vázzi sisá lávvui, Máijjá lei juo nohkame, muhto Biret áhkku lea en badjin. “No? Oaččuide go doai dan giissá?” son jearai.
“Juo, mon gurren da olgobeallái” vástidii Ánte.
Dat leai árrat iđđesárat, Áila ja Ánte leaba borrame gáhku. Biret áhkku leai goarrume. Ja Máijjá leai olgun stoahkame. “Mana fáktet ealu dál” dajai Biret áhkku.
Soai manaiga olggus lávun, Áila válddii dan giissá ja soai vácciiga ealu guvlui.Soai čohkaágga eatnamii. Áila rabai dan giissá.
Das leai ovtta silba čeabetbáddi, maid lea ovtta miessi. "Man fiinnis” dajai Áila ja mojohallái. Muhto dan jođánii jávkkai go son oainni Orvár stállu dobbelis dievá.
“Gearggus?” jearai Áila. “Mon jáhkán..” vástidii Ánte.
Stállu lahkonii ealu. Son njámai suohpana ja vázzi sisa ellui. Ja suhppii stuora hearggi.
“Viimmat mun oaččun biepmu!” huikásti Orvár ja boagustii.
Áila váldi dan silba čeabbetbáddi ja lokti dan bajás. “Orvár stállu! Geahča diehket!” son
huikkii. Orvár stállu geahčai sunno guvlui. “Eanebu biepmu!” Orvár dajai ja váccii sunno guvlui.
“Maid don dagat!?” jearai Ánte. “Vuordde” vástidii Áila.
Go Orvár stállu beađe leai moadde mehtera ieret, dan čeabetbáddi šattai nu čuovgat don ii oaidnán ii maidege.
Go da čuovga jávkkai, Orvár ii lean das. Beare suovva daigo gos son čuoččui.
“Moai dagai dan!” huiki Ánte, hui ilolaš. “Juo! Moai lea gádjon ealu!” vástidii Áila.
“Moai manne, ruoktu dál.” Soai vázzi ruoktu lávvui. Giisá lei Ánte gieđas, ja čeabetbáddi lei Áila čeabet birra.
Go soai olliiga lávvui, áhkku ja Máijjá lei olgun. “Orvár stállu lea jávkan dál!” mojohallái Áila.
“Mu buorre reaŋga ja biigá.” vástidii áhkku.